Zamislite gomilu „mjehurića“ koji prekrivaju prostor veličine Brazila, a koji bi se sa Zemlje širili u svemir, gdje bi potencijalno mogli blokirati Sunčevo zračenje i spriječiti dalje zagrijavanje planete. To ne bi samo pomoglo u usporavanju klimatskih promjena, već bi ih potencijalno moglo i preokrenuti.
Međutim, ovaj plan „svemirskih mjehurića“, koji su predložili naučnici sa Massachusetts Institute of Technology, nije sasvim nov. Sam koncept je prvi iznio astronom Rodžer Endžel. Multidisciplinarni tim arhitekata, građevinskih i mašinskih inženjera, fizičara i naučnika za materijale radio je na tehničkim i društvenim aspektima onoga što grupa naziva „projektom planetarnih razmjera“, u pokušaju da pronađe rješenje za klimatske promjene koje nije fizički vezano za Zemlju.
Naučnici vjeruju da bi ovi svemirski mjehurići mogli skrenuti čak 1,8 odsto Sunčevog zračenja prije nego što stigne do Zemlje, što bi u potpunosti moglo preokrenuti današnje globalno zagrijavanje. Čak i ako bi taj procenat bio manji od 1,8 odsto, smatraju da bi i to moglo biti dovoljno za ublažavanje globalnog zagrijavanja.
Kako bi to postigli, predlažu postavljanje malih mjehurića u svemir, koji bi se potom povezali u svemirsku splav veličine Brazila i postavili u blizini L1 Lagranžove tačke mjesta između Zemlje i Sunca gdje se gravitacioni uticaji oba tijela međusobno poništavaju. Uz to, predlaže se i uspostavljanje sistema koji bi obezbijedio da splav ostane stabilna, ali i omogućio pomjeranje mjehurića bliže Suncu radi postizanja optimalnog efekta.
„Za razliku od drugih oblika geoinženjeringa na Zemlji, poput ispuštanja gasova u stratosferu radi povećanja njenog albedo efekta, ova metoda ne bi direktno uticala na našu biosferu i samim tim bi predstavljala manji rizik za dodatno narušavanje već krhkih ekosistema“, naveli su u saopštenju sa MIT-a.
Tim naučnika je zajednički radio na identifikovanju najpogodnijih materijala za mjehuriće koji bi mogli izdržati uslove u svemiru, kao i na načinu njihove instalacije. Nadaju se da će inženjeri moći da razviju proizvodnu jedinicu za brzo naduvavanje, koja bi omogućila stvaranje zamrznutih mjehurića direktno u svemiru. Takođe, vodilo se računa o tome da se čitava implementacija, ukoliko bude potrebno, može u potpunosti poništiti.
Naravno, ništa od ovoga ne znači da treba smanjiti napore za redukciju emisija ugljenika, i to što brže i u što većoj mjeri. Na MIT-u naglašavaju da ovaj projekat ne vide kao zamjenu za postojeće mjere prilagođavanja i ublažavanja klimatskih promjena, već kao rezervnu opciju u slučaju da klimatske promjene izmaknu kontroli.
Pored toga, ranija istraživanja MIT-a ukazuju da je neophodan krajnji oprez kada je riječ o stvaranju bilo kakvog oblika zaštite od Sunca, jer bi to moglo uticati na Zemlju i izazvati drugačije klimatske i vremenske obrasce. Ipak, s obzirom na to da bi katastrofalne temperature mogle biti dostignute već u narednih deset do dvadeset godina, jasno je da sve opcije moraju biti ozbiljno razmotrene.
Izvor:
Ne propustite novosti, savjete i priče o zaštiti životne sredine koje redovno dijelimo.
Zaprati Zeleni talas na Instagramu
Lajkuj Zeleni talas na Facebooku
Zaprati Zeleni talas na X-u
Zaprati Zeleni talas na YouTube kanalu
